Koncepcija ureda kao načina bivanja kod kuće izvan kuće nije uvijek bio vizualni jezik poslovnih interijera. Tako iz sad-a dolazi izraz okupljati se oko uređaja za hlađenje vode (engl. water cooler), koji postaje simboličkim pročišćivačem ljudskih odnosa u distopijskome uredskom okruženju. Ako arhitektonsku formu razumijemo kao na neki način izvedenu nazočnost osobite funkcije na izvjesnoj lokaciji u određenome vremenu, tada vrijeme koje je od samoga početka u nju ugrađeno postaje važnim čimbenikom razumijevanja arhitekture. Vremenski aspekt arhitekture stoga je jedan od ključnih čimbenika otvorenosti – izloženosti prema drugosti – promjenama i prenamjenama.

Agencija se Bruketa&Žinić om nekoliko godina nalazi u prostoru u kojemu je nekoć bila tvornica toaletnoga papira na zagrebačkoj Zavrtnici. Ondje se smjestila na temelju strategije resemantizacije arhitekture što je preporučiv način očuvanja industrijske baštine. U jednome se trenutku u agenciji pojavila potreba za prostorom osmišljenim upravo za vlastitu namjenu, kako je to rekao Curzio Malaparte kada je naručivao racionalističku kuću na obali Caprija, da želi kuću nalik na sebe (una casa come me). Kao način ispunjenja te potrebe novi interijer Bruketa&Žinić om-a odražava agencijsku kulturu i strategijom empatijskoga dizajna potiče na kreativnost.